Primjena smjernica za prilagodbu i individualizaciju u radu s učenicima s teškoćama u razvoju u Alfinim udžbenicima | piše: Željka Butorac, prof. logoped.
Jednostavno s Alfom! To je odgovor na sva pitanja koja si postavljate u ovim zahtjevnim trenutcima, u kojima niste u mogućnosti prenijeti gradivo svojim učenicima na uobičajeni način.   ...
Ispis

Alfini udžbenici s prilagodbama

Primjena smjernica za prilagodbu i individualizaciju u radu s učenicima s teškoćama u razvoju u Alfinim udžbenicima

piše: Željka Butorac, prof. logoped.

Kada učitelje pitamo što im je u njihov radu manje poznato, odnosno u kojim su područjima najmanje kompetentni, njihov se odgovor uvijek odnosi na rad s učenicima s teškoćama u razvoju. Naime, učitelji kažu da nemaju dovoljno iskustva u radu s takvim učenicima, da nemaju dovoljno stručne pomoći, da nemaju adekvatne udžbenike ni ostale materijale za rad te da učenici ne napreduju onako kako bi željeli s obzirom na uloženi trud u radu s njima. Sve je to istina i slažemo se s učiteljima.
Osim toga učitelji imaju osjećaj da je broj učenika s teškoćama u razvoju sve veći, a struka kaže da su bolje trijaža i dijagnostika te da su učitelji i roditelji senzibilizirani za uočavanje teškoća u ranoj dobi.

U ovom je trenutku u Republici Hrvatskoj u osnovnim školama oko 12 % učenika s teškoćama u razvoju raznih vrsta i etiologije. To znači da 35 000 učenika treba primjeren oblik školovanja, odnosno Redoviti program uz individualizirane postupke ili Redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke u radu. Od tog je broja najviše učenika s individualiziranim pristupom u radu, tj. 6 : 1 u odnosu na one kojima treba prilagođavati sadržaj programa.

Rad s učenicima s teškoćama u razvoju u Republici Hrvatskoj temelji se na poštovanju ljudskih i dječjih prava i sloboda te na Konvenciji o pravima djeteta. Nacionalni strateški te opći i provedbeni dokumenti u Republici Hrvatskoj reguliraju odgoj i obrazovanje djece/učenika s teškoćama:

  • Ustavom RH
  • Zakonom o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom (NN 6/07, 5/08)
  • Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/12, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 70/19)
  • Pravilnikom o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (NN 24/15)
    te nizom drugih pravilnika koji reguliraju rad u odgoju i obrazovanju.

Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (2008), učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama smatraju se daroviti učenici i učenici s teškoćama, a učenici s teškoćama svrstavaju se u tri skupine učenika (čl. 65):

  1. učenici s teškoćama u razvoju
  2. učenici s teškoćama u učenju, problemima u ponašanju i emocionalnim problemima
  3. učenici s teškoćama uvjetovanim odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima.

Njihove su potrebe oblikovane njihovim sposobnostima i osobinama, osobnim iskustvom, prethodno stečenim kompetencijama, navikama, interesima, ciljevima, kao i širim socijalnim i kulturnim okruženjem. Kod nekih učenika moguća je prisutnost više teškoća, odnosno kombinacija pojedinih teškoća koje su obuhvaćene navedenim kategorijama.
Bez obzira na to kojoj skupini pripada, učenik s teškoćama ostvaruje pravo na primjerene oblike odgojno-obrazovne podrške.

Svi zakoni i pravilnici zahtijevaju stvaranje uvjeta u školama za zadovoljavanje različitih odgojno-obrazovnih potreba svakog učenika i omogućavanje svim učenicima da uče zajedno. Ni jedno dijete ne bi se trebalo osjećati izolirano ni različito, napose u radu u razredu. Učitelj bi sa svom djecom u razredu trebao obrađivati iste sadržaje, iste tekstove i iste zadatke.
Kakva je situacija u našim školama, koliko su učitelji educirani za rad s takvim učenicima, kakvu podršku imaju u školi – sve su to pitanja koja su nas navela da pomognemo učiteljima i učenicima u lakšem svladavanju odgojno-obrazovnih ciljeva, ali i ciljeva integracije učenika s teškoćama u razvoju. Odlučili smo – zbog učenika koji su se stidjeli što imaju drukčije udžbenike, koji su se osjećali različitima od ostalih učenika u razredu – prilagoditi izgledom i sadržajem upravo one udžbenike i materijale kojima se koriste svi učenici u razredu.
Zašto je to važno? Naime, mnogi će učitelji pitati je li riječ o udžbenicima za učenike s prilagodbom sadržaja ili za učenike s individualiziranim pristupom u radu. Možda su udžbenici izgledom jako slični udžbenicima za redovitu nastavu (a to nam je bio i cilj), ali kada se udubite u sadržaj i tekstove, vidjet ćete veliku razliku.
Odgovor je zato jednostavan – riječ je o udžbenicima za obje skupine jer prate redoviti program i sva pravila sadržajne, grafičke i jezične prilagodbe koje su potrebne i propisane postojećim zakonskim aktima. Učitelj će na temelju inicijalne procjene odlučiti koje će sadržaje u prilagođenom udžbeniku detaljnije obraditi, a koje neće, te koje će dodatno prilagoditi.
Najvažnije nam je bilo da učitelju olakšamo rad, da dobije prerađene tekstove, pitanja, zadatke i postupke koji su primjereni učenicima s teškoćama u razvoju. Tako će i u pripremi i realizaciji na satu raditi iste sadržaje (koje radi u razredu sa svim učenicima), tekstove i zadatke.
Osnovno je bilo jezično prilagoditi sve tekstove, zadatke i aktivnosti tako da ih učenici razumiju jer su jezične teškoće u temelju svih teškoća učenja, no prilagodili smo udžbenike i grafički i sadržajno prateći smjernice kako to činiti, koje smo provjerili u radu s učenicima s teškoćama.

VRSTE PODRŠKE I PRIMJERENIH OBLIKA ŠKOLOVANJA

Individualizirani pristup u nastavi primjenjuje se tijekom cijele školske godine.
Na temelju rezultata inicijalne procjene i formativnog vrednovanja, učitelj bi trebao planirati i primjenjivati postupke individualizacije i prilagodbe sadržaja te aktivnosti za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda.

Postupci individualizacije odnose se na postupke, metode i oblike poučavanja i vrednovanja, a ostvaruju se prilagodbama:

  • načina predstavljanja sadržaja i/ili zahtjeva za izvođenje aktivnosti
  • vremena potrebnog za poučavanje, učenje ili obavljanje zadatka
  • u aktivnom uključivanju učenika u proces učenja, poučavanja i vrednovanja
  • u načinima vrednovanja usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda.

U poučavanju je važna primjena multimodalnog pristupa, odnosno provođenja aktivnosti utemeljenih na različitim modalitetima (uključivanje što većeg broja osjetila i zadovoljavanje različitih preferiranih stilova učenja):

  • upotreba IKT-a, filmova, slika ili fotografija, grafičkih organizatora i konkretnih materijala (npr. predmeti, modeli, kartice s riječima ili rečenicama)
  • korištenje predmeta iz neposredne stvarnosti (primjeri, slike i pokusi)
  • izmjenjivanje raznovrsnih aktivnosti radi zadržavanja koncentracije i pažnje (najbolje se pamti ono što se uči na početku i na kraju)
  • poticanje učenika na javni nastup (osigurati učeniku vizualnu podršku, plan u obliku pitanja, verbalnu i neverbalnu podršku, dovoljno vremena da izrazi misao do kraja).

Alfa je primijenila sve navedene principe u udžbenicima i na platformi mozaBook.
 
Osim toga posebno je važno pomoći učeniku organizirati informacije. Vodili smo računa o tome da poštujemo sve te principe i tako smo organizirali informacije u udžbenicima.

Mogućnosti organiziranja informacija:

  • poučiti izradi i korištenju podsjetnika
  • izrađivati grafičke organizatore (crtežom prikazati složene pojmove i/ili odnose na jednostavan, pročišćen i sažet način)
  • koristiti crtež uz važan sadržaj radi jasnijeg razumijevanja slijeda događaja ili strukture priče/teksta i pamćenja informacija (npr. crta vremena)
  • napraviti plan u obliku natuknica
  • ulančavati informacije (podijeliti veću količinu informacija na manje dijelove radi lakšeg pamćenja ili učenja prema izdvojenim pojmovima)
  • izdvajati važno od nevažnog
  • sažimati važne informacije
  • zadavati manji broj zadataka odjednom ili podijeliti zadatak na više dijelova
  • postupno uvoditi nove podatke i češće ponavljati
  • povezati nove informacije s poznatim informacijama.

Učitelj/nastavnik primjenjuje različite strategije podrške.

Uz slabije razvijene vještine čitanja:

  • u pisanim materijalima jasno označiti mjesta koja su važna (riječ, rečenica, pravilo, primjer, slika, postupak i sl.).

Pri davanju uputa u pisanim oblicima potrebno je:

  • razdijeliti upute na korake (kraćim i jasnim rečenicama)
  • kombinirati različite oblike uputa (npr. ako učenik ne razumije verbalnu uputu, dati pisanu uputu kratkim rečenicama odvojenima u posebne retke).

Za samostalan rad učenika (u školi ili kod kuće) u udžbeniku istaknuti važne podatke u tekstu različitim tipovima obilježavanja.

Budući da učenik ulaže pojačani napor za čitanje, pisanje i računanje te rješavanje zadataka, brže se umara i ne stiže napraviti zadano, stoga mu treba zadavati manji broj zadataka i prilagodbu materijala kako bi stigao riješiti sve u određenom vremenu.

Prilagodba materijala uključuje:

  • vizualni raspored za razumijevanje rutine, strukture aktivnosti te osiguravanja predvidljivosti (npr. za učenike s poremećajem iz spektra autizma)
  • podsjetnik za učenike s teškoćama pažnje i radnog pamćenja
  • izradu sredstva za podršku u radu (npr. okviri za praćenje slijeda čitanja, naglašena crtovlja)
  • potpomognutu komunikaciju (npr. grafički simboli, manualni znakovi ili upotreba informacijsko-komunikacijske tehnologije)
  • uvećanje radnih materijala
  • različite alate koji podržavaju proces učenja (npr. pobrojavanje predmeta u matematici)
  • različite vrste papira (npr. krem ili blijedožuta boja papira za učenike s disleksijom)
  • predmete u boji, vizualne oznake za lakše slijeđenje uputa (strelice, krugovi, stopala, dlanovi), slikovne materijale za upute u provedbi aktivnosti
  • udžbenike u elektroničkom formatu
  • korištenje prijedloga Smjernica za izradu građe lagane za čitanje, što uključuje:
    • objašnjavanje nepoznatih riječi i apstraktnih pojmova (upotrebljavati primjere poznate učeniku)
    • isticanje i ponavljanje ključnih pojmova
    • pojednostavljenje tekstova.

Posebno ističemo da je učenicima s teškoćama u razvoju važno ponuditi prerađene, jednostavnije tekstove (konkretni, logički sadržaji, bez prenesenih značenja koje učenik može pogrešno protumačiti, s izravnim i jednostavno napisanim aktivnostima, nizanje događaja prema važnosti ili kronološki, bez opširnih opisivanja i nabrajanja, mnoštva likova, novih događanja).
Isto je tako potrebno uvažavanje jezičnih teškoća koje doprinose nerazumijevanju pisanih i usmenih zadataka.
Primijenili smo postupke individualizacije u pisanim provjerama znanja u kojima smo upotrijebili:

  • nizanje zadataka od jednostavnijih ka složenijima
  • raščlanjivanje složenih zadataka na jednostavnije
  • usklađivanje zadataka s motoričkim, kognitivnim i jezičnim mogućnostima učenika
  • provjeravanje razumijevanja upute/zadatka
  • davanje povratne informacije o razumijevanju odgovora
  • davanje upute za rješavanje pisanog zadatka (složene upute trebaju se razdijeliti na jednostavnije, na manje dijelove i trebaju slijediti nakon procesiranja prethodne)
  • produljivanje vremena za rješavanje zadatka ili smanjivanje broja zadataka zbog teškoća jezičnog procesiranja.

Učitelje upućujemo na to da zanemare pogreške nastale zbog govorno-jezičnih teškoća tijekom vrednovanja (prisutne su kod učenika s disleksijom i s oštećenjem sluha: npr. č i ć, ije i je, nastavci za jedninu i množinu te padežni nastavci):

  • na postavljanje kratkih, jasnih i jednoznačnih pitanja
  • na korištenje internetske stranice razrednog odjela gdje učenici mogu imati stalan pristup dodatnim aktivnostima i tekstovima za uvježbavanje, ponavljanje, pisanje domaćih uradaka, proučavanje nastavnih sadržaja i sl.
  • na korištenje različitih vrsta podražaja (vidnih, slušnih, taktilnih)
  • na određivanje prioriteta u pisanom uratku (sadržaj ili pravopis).

Kod slabije razvijene ili nerazvijene vještine čitanja polazi se od činjenice da učenik ima teškoće u dekodiranju/izgovaranju napisane riječi i stvaranju predodžbi o informacijama predstavljenima tim riječima. Zato smo izvršili prilagodbe teksta/sadržaja za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda.

Poštujući Smjernice za građu laganu za čitanje, izvršili smo u udžbenicima:

- grafičke prilagodbe:

  • prilagođavanje pisanog materijala prema smjernicama za „lako čitljiv tekst” (npr. tekst pisan uvećanim fontom, bez suvišnih detalja)
  • korištenje pozadine i boje teksta koja ga čini lako čitljivim i stvara jasan kontrast
  • isticanje ključnih pojmova (masno otisnuto)
  • lijevo poravnanje teksta
  • svaka rečenica u zaseban red ili prema smislu teksta
  • bez prijeloma rečenica na jednoj riječi ili prijeloma riječi na slogovima
  • praćenje sadržaja vizualnom podrškom (crtež, fotografija, grafički organizatori i dr.)

- prilagodbe strukture teksta:

  • razdjeljivanje višestruko složenih rečenica na jednostavne rečenice
  • zasebno stavljanje riječi u funkciji nabrajanja uz oznaku u novi redak (primjerice točkicu, redni broj, simbol i dr.)
  • odvajanje naputaka i pitanja od tijela teksta
  • pisani tekst dostupan u elektroničkom obliku

- sažimanje teksta:

  • preoblikovanje izvornog teksta na rečenice s ključnim informacijama
  • izostavljanje višekratno ponavljanih ili neključnih informacija za usvajanje gradiva
  • sažimanje kombinirano s grafičkim i jezično-semantičkim prilagodbama i prilagodbama strukture teksta

- jezično-semantičke prilagodbe teksta:

  • zamjena riječi zahtjevnijih za čitanje i razumijevanje odabirom alternativnih riječi kako se smisao i bit rečenice u tekstu mogu lakše razumjeti
  • promjena reda riječi u rečenici zbog naglašavanja onog što je važno za usvajanje gradiva
  • objašnjenje novog pojma unutar teksta, na rubnici ili u rubrici „Saznaj više”, unatoč posebnom pojmovniku
  • podebljavanje ključnih pojmova unutar rečenica tako da se njihovim čitanjem razumije važna poruka rečenice i teksta.

Prilagodba uputa i pitanja temelji se na:

  • izdvajanju uputa i pitanja od prethodnog ili preostalog teksta zasebnim oznakama kako bi učenici lakše uočili da se u tom dijelu teksta nalazi uputa ili pitanje važno za tu cjelinu
  • podjeli složene upute prema koracima izvođenja zadatka i pisanje svakog koraka u novi redak
  • podjeli složenog pitanja na više jednostavnih, koja se raspoređuju u novi redak
  • zapisivanju kratkih odgovora na pitanja.

Način rješavanja zadataka traži prilagodbe:

  • u odabiru zadataka slijediti princip od lakših prema težima
  • iznimno, smanjiti broj zadataka podjednake težine
  • fizikalne, matematičke i druge veličine ispisane riječima zapisati i pomoću simbola (boja, podebljanje)
  • fizikalne, matematičke i druge veličine i vrijednosti izdvojiti kao smjernice, uvijek uz isticanje formula
  • članove brojčanog zapisa perceptivno istaknuti (boja, podebljanje)
  • u zadatcima zadanim riječima istaknuti poznato i nepoznato, uz izdvajanje vrijednosti koje treba izračunati
  • prikazivati primjer riješenog zadatka prema koracima
  • tekst zadatka popratiti piktogramima i shematskim prikazom
  • izbjegavati zahtjev pretvaranja manjih jediničnih veličina u veće
  • osiguravati upotrebu kalkulatora i drugih didaktičkih materijala za računanje.

Navedenim prilagodbama pružili smo značajnu podršku učiteljima/nastavnicima u radu s učenicima s teškoćama.

SADRŽAJNI DIO UDŽBENIKA

RADNI DIO UDŽBENIKA

TEŠKOĆE USVAJANJA MATEMATIČKIH SADRŽAJA I PRILAGODBE

Prije uvođenja prilagodbi važno je saznati kolika je usvojenost predmatematičkih i matematičkih vještina kod učenika te u kojoj mjeri teškoće u tim vještinama ometaju napredovanje u usvajanju novih sadržaja.

Nastojali smo ponavljanjem sadržaja iz prethodnog razreda pomoći u učenju sadržaja ključnih za usvajanje matematike u idućim razredima. Zato smo se trudili obuhvatiti u udžbenicima postupke i metode koji će olakšati usvajanje matematičkih sadržaja.

Ako učenik ima nedovoljno razvijenu vještinu računanja, treba:

  • primijeniti multimodalni pristup u poučavanju, odnosno u provođenju aktivnosti utemeljenih na različitim modalitetima (konkretan materijal, opip, sluh, ritam, pokret, koristiti filmove, slike ili fotografije, shematske prikaze)
  • zadavati jasne upute korak po korak (kad učenik uspješno završi jedan korak, daje se uputa za sljedeći korak)
  • zorno poučavati primjereno mogućnostima učenika (demonstracija)
  • smanjiti i pojednostavniti dulje tekstove
  • upotrebljavati jasne i kratke rečenice
  • provjeriti poznavanje matematičkih simbola
  • upute oblikovati pisano i slikovno
  • kombinirati različite didaktičke materijale prilagođene interesima učenika
  • dodatno protumačiti nepoznate riječi (osobito apstraktne pojmove s više konkretnih primjera)
  • raditi na razvoju matematičkog jezika te poticati učenika na korištenje novih matematičkih pojmova (matematički pojmovi: više od, manje od, plus, minus, veće, manje, zbroji, dodaj, oduzmi, umanji i sl.)
  • usmjeriti učenika na ključne pojmove čestim ponavljanjem ili označavanjem bojom
  • dopustiti učeniku korištenje računala radi bilježenja, snimanja i proučavanja nastavnog materijala
  • podijeliti zadatke na korake (npr. za teškoće praćenja upute u nizu)
  • prilagoditi pisani materijal (npr. tekst pisan nestiliziranim fontom, veličine 14, dvostrukog proreda, poravnanje po lijevoj margini, neporavnate desne margine na podlozi krem boje, razlomljen u više manjih dijelova)
  • osigurati podsjetnik sa simbolima, računskim formulama, podatcima vrijednosti matematičkih, kemijskih, fizikalnih, tehničkih i drugih veličina
  • koristiti se didaktičkim materijalom (u učenju i poučavanju matematike rabiti Cuisenairove štapiće, Numicon, kalkulator i sl.).

Kada se govori o inkluzivnom, tj. uključivom obrazovanju, naglasak je na pristupu cjelovitoj osobi uvažavajući sposobnosti svake osobe za učenje. Naime, ne postoje dvije iste osobe ni dvije iste teškoće. Ništa se ne može dati u čvrstim oblicima te da je univerzalno za sve učenike s teškoćama, ali možemo osigurati pomoć učenicima i smjernice učiteljima kako prebroditi teškoće koje su najviše prisutne u učenju, pamćenju i reprodukciji znanja.

Opisanim se pristupom podrazumijeva pružanje podrške, prilagodbe tako da svi učenici mogu ispuniti svoj potencijal.
Prepoznavanjem posebnih odgojno-obrazovnih potreba učenika potrebno je prilagoditi nastavne metode, materijale, tehnike i aktivnosti koje omogućuju učinkovito usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda učenja učenicima različitih odgojno-obrazovnih potreba.

U slučaju složenijih osobitosti u funkcioniranju učenika, ne isključuje se mogućnost dodatne prilagodbe.

Nadamo se da će i učenici i učitelji iskusiti zadovoljstvo u radu korištenjem prilagođenih udžbenika namijenjenih svim učenicima koji imaju rješenja za Redoviti program uz individualizirani pristup u radu i Redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirani pristup u radu.