A-udžbenici, A-panel, pop-up interaktivna rješenja ispita, zapisi realizacije nastavnih sati za e-Dnevnik, individualizirani kurikulumi, ispitna mapa, prilagođeni ispiti znanja... Imamo Baš TO što vam treba!

Pomičimo granice u učenju - Međunarodni dan bijelog štapa

Sami možemo toliko malo, zajedno možemo toliko mnogo.

Helen Keller

Piše: Andreja Kovač, Osnovna škola Garešnica

Međunarodni dan slijepih i Dan bijelog štapa obilježava se 15. listopada s ciljem podizanja svijesti o specifičnim potrebama slijepih i slabovidnih osoba, ali i obvezama zajednice prema njima.

Početkom školske godine uključili smo se u eTwinning projekt White cane awareness day 2. Poziv kolegice Patricije Hercog iz PŠ "Budimci" sam prihvatila, premda sam istinski dvojila je li to bila dobra odluka i nije li to sadržaj koji će prvašima biti pretežak. Želja mi je bila različitim aktivnostima, radionicama građanskog odgoja, međupredmetnom korelacijom, suradnjom sa slijepim osobama pokušati razviti svijest i senzibilitet za probleme koje slijepe i slabovidne osobe svakodnevno susreću. Naglasak u svim aktivnostima dala  sam razvijanju empatije i prijateljstva u svim oblicima.

Sjetila sam se svoje slijepe prijateljice Marine Radošić iz Poreča s kojom sam u ljeto 2019. bila na hodočasničkom putu „Put sv. Jakova“ tzv. Camino, gdje je Marina uz pomoć nas „novopečenih“ prijatelja prehodala 417 km. Marinina hrabrost i pomoć prijatelja je bila neprocjenjiva. Ubrzo sam dogovorila videopoziv, koji je Marina s oduševljenjem prihvatila i na sam dan 15. listopada 2020. smo ga realizirale. Učenici su saznali puno novih i korisnih informacija i ono najvažnije učili su „prihvatiti različitost“. To nije bilo klasično predavanje već više razgovor, Marina je imala uključenu kameru da je djeca mogu vidjeti, a uspjela im je predočiti koliko digitalna tehnologija napreduje, najviše u smislu asistivne tehnologije. Djeca su tako imala priliku vidjeti detalje vezane uz Marinino računalo, doznati gdje ono prilikom pisanja daje povratan zvučni signal, pokazala im je i pokazala zvučnu knjigu budući da voli čitati, što je ujedno bila i dodatna motivacija za čitanjem samoj djeci. Vrlo direktno su joj postavljali pitanja, dotakli su se i pasa vodiča, ispitivali na koji način funkcionira njeno kretanje. Budući da su u pozadini uočili klavijature, Marina je i zasvirala. Zatim im je otpjevala pjesmicu iz vrtića koja govori o liji. Pjesmica se tako lijepo nastavila na naše netom naučeno slovo L tijekom nastave Hrvatskog jezika.

Virtualno druženje s Marinom nastavili smo provedbom manjih aktivnosti koje smo vješto implementirali u nastavne sadržaje. Tako smo na nastavi TZK igrali igre „Jakove, gdje si?“ i „Radar“, a na Satu razrednika upoznali i Brailleevo pismo. Okušali su se u pisanju poruka. Zadatak je bio jako zanimljiv, ali i težak budući još nisu naučili sva slova. No, i tu su bili vrlo domišljati, tako da su nastale poruke „LOL“, „OK“ na Brailleevom pismu, a oni vještiji su zapisali svoje ime. Dječak, čija majka radi u ljekarni, poučio nas je da na lijekovima koji se izdaju putem recepta ima naziv i na Brailleevom pismu.

      

Na kraju sam osvijestila da niti u jednom trenutku nisam trebala dvojiti o uključenosti u ovakav sadržaj, jer ovakvim pristupom i učenjem djeca su samo na dobitku.

Svi smo mi isti samo po tome što smo različiti! (Vježbaonica sreće)