ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD
OŠ. HJ. A.2.1. Učenik razgovara i govori u skladu s temom iz svakodnevnoga života i poštuje pravila uljudnoga ophođenja.
RAZRADA ODGOJNO-OBRAZOVNOG ISHODA
-
- govori i razgovara o temama iz svakodnevnoga života koje zaokupljaju njegovu pozornost
- odgovara na pitanja i postavlja pitanja cjelovitom rečenicom
- pripovijeda kratku priču prema nizu slika
- priča o vlastitim doživljajima i događajima
- pripovijeda događaje kronološki
- opisuje na temelju promatranja
- pažljivo i uljudno sluša sugovornika ne prekidajući ga u govorenju
- upotrebljava nove riječi koje je naučio kao dio aktivnoga rječnika
- točno izgovara sve glasove u riječima
- točno intonira izjavnu, upitnu i uskličnu rečenicu
ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD NA RAZINI USVOJENOSTI "DOBAR" NA KRAJU RAZREDA
prema smjernicama govori i razgovara o temama iz svakodnevnoga života u skladu s vlastitim iskustvom i poštuje pravila uljudnoga ophođenja
SADRŽAJ
tekstovi: kratka molba, zahvala i poziv, telefonski razgovor, spontani razgovor, kratka priča, kratki opis.
PREPORUKA ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNOG ISHODA
Učitelj bi svakodnevno trebao organizirati aktivnosti govorenja i razgovaranja u kojima će učenik sudjelovati u govornom činu u osmišljenim komunikacijskim situacijama. Teme trebaju biti usmjerene na konkretne sadržaje učenja u korelaciji s drugim nastavnim područjima te omogućiti cjeloviti kulturološki razvoj.
ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD
OŠ. HJ. A.2.2.Učenik sluša jednostavne tekstove, točno izgovara glasove, riječi i rečenice na temelju slušanoga teksta.
RAZRADA ODGOJNO-OBRAZOVNOG ISHODA
-
- sluša kratke tekstove primjerene jezičnomu razvoju, interesima i dobi
- odgovara na pitanja o poslušanome tekstu
- postavlja potpitanja o poslušanome tekstu da bi pojasnio vlastito razumijevanje teksta
- provjerava razumijevanje poslušanoga teksta u razgovoru s drugim učenikom
- izražava svoje misli i osjećaje o poslušanome tekstu (crtežom, pismom, govorom, pokretom)
ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD NA RAZINI USVOJENOSTI "DOBAR" NA KRAJU RAZREDA
sluša tekst, razgovara o tekstu te uz ohrabrivanje (verbalnim i neverbalnim znakovima) usmenim odgovorima pokazuje razumijevanje sadržaja poslušanoga teksta
SADRŽAJ
tekstovi: kratki jednostavni tekstovi primjereni jezičnom razvoju i dobi (radijske emisije, reklame, najave filmova i emisija, zvučni zapisi književnih tekstova).
PREPORUKA ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNOG ISHODA
Pri odabiru tekstova za učenje, poučavanje i vrednovanje valja poštovati načelo od jednostavnijega prema složenome, i to s obzirom na sadržaj, ustroj teksta, jezične strukture i rječnik. Tekstovi tijekom početnoga opismenjavanja trebaju biti kratki, pisani razumljivim stilom i jezikom, prilagođene kompozicije.
ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD
OŠ. HJ. A.2.3.Učenik čita kratke tekstove tematski prikladne učeničkomu iskustvu, jezičnomu razvoju i interesima.
RAZRADA ODGOJNO-OBRAZOVNOG ISHODA
-
- čita kratke tekstove primjerene jezičnomu razvoju, dobi i interesima
- odgovara na pitanja o pročitanome tekstu
- postavlja pitanja o pročitanome tekstu
- izdvaja nepoznate riječi
- pretpostavlja značenje nepoznate riječi prema kontekstu te provjerava pretpostavljeno značenje u rječnicima ili u razgovoru s učiteljem
- pronalazi podatke u čitanome tekstu prema uputi ili pitanjima
- pronalazi podatke u grafičkim prikazima i tumači ih
ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD NA RAZINI USVOJENOSTI "DOBAR" NA KRAJU RAZREDA
čita kratke tekstove tematski primjerene iskustvu, dobi i interesima te samostalno odgovara na pitanja o tekstu.
SADRŽAJ
tekstovi: kratki tekstovi jednostavne jezične strukture s obzirom na leksičke, morfosintaktičke i stilske osobitosti teksta primjereni jezičnom razvoju učenika i njegovim recepcijskim sposobnostima (upute, poruke, pisma, obavijesni i književni tekstovi).
PREPORUKA ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNOG ISHODA
Učitelj zajedno s učenicima stvara okružje koje je poticajno za čitanje. Tekstovi za čitanje trebaju biti primjereni jezičnom razvoju učenika i njegovim recepcijskim sposobnostima. Tijekom poučavanja čitanja učitelj individualizira pristup svakom učeniku uvažavajući individualne razlike s ciljem da od učenika stvori čitatelja koji čita s razumijevanjem i radi užitka. Učitelj osigurava vrijeme za svakodnevno čitanje/pričanje namijenjeno cijelomu razrednom odjelu, skupinama učenika ili pojedinačno. Podjednako treba biti zastupljeno čitanje naglas i čitanje u sebi. Količina čitanoga teksta usklađuje se s razumijevanjem pri čitanju i rječnikom učenika. Postupno se uvode aktivnosti za razvijanje vještina izražajnoga (interpretativnog) čitanja. Učitelj treba biti model interpretativnog čitanja i recitiranja.
ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD
OŠ. HJ. A.2.4. Učenik piše školskim rukopisnim pismom slova, riječi i kratke rečenice u skladu s jezičnim razvojem.
RAZRADA ODGOJNO-OBRAZOVNOG ISHODA
-
- piše velika i mala slova školskim rukopisnim pismom
- povezuje slova u cjelovitu riječ, riječ u rečenicu pišući školskim rukopisnim pismom
- prepisuje riječi i rečenice rukopisnim slovima
- samostalno piše riječi i rečenice naučenim rukopisnim slovima
- u pisanju rukopisnim slovima pazi na veličinu pojedinih elemenata slova, vrstu poteza i način spajanja
- razlikuje pojam glas, slovo, slog, riječ
- u pisanju rastavlja riječi na slogove na kraju retka; prepoznaje i upotrebljava pravopisni znak spojnicu kod rastavljanja riječi na slogove na kraju retka
- piše veliko početno slovo: imena životinja, blagdana i praznika, ulica, trgova i naseljenih mjesta u bližem okružju
- piše oznake za mjerne jedinice (duljina, novac, vrijeme)
- piše ogledne i česte riječi u kojima su glasovi č, ć, dž, đ, ije/je/e/i
- prepisuje i piše slova, riječi i jednostavne rečenice rukopisnim slovima, uz pomoć učitelja prepoznaje pogreške u primjeni poučavanih pravopisnih pravila i djelomično je uspješan u ostvarivanju slovopisne čitkosti
SADRŽAJ
tekstovi: kratki opis predmeta ili lika, obavijest, pismo, pisani sastavak.
PREPORUKA ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNOG ISHODA
Metodički postupci početnoga opismenjavanja: Učenik pravilno drži pisaljku u ruci, izvodi predvježbe za pisanje rukopisnih slova, prikazuje zadano rukopisno slovo pokretom ruke ili tijela, uočava povezanost pisanja i čitanja, sluša i piše riječi u kojima se slovo koje se uči nalazi na početku, u sredini i na kraju riječi zbog pravilnoga spajanja rukopisnih slova, provjerava urednost i čitkost u pisanju, aktivno i angažirano piše kako bi se osamostalio u pisanju.
Samostalno pisanje prema poticaju treba biti usklađeno s dinamikom učenja i jezičnim razvojem pojedinoga učenika. Učitelj stvara situacije, osmišljava aktivnosti i poticajno okružje s pomoću kojih učenici uočavaju važnost potrebe pisanja. Učenike već tijekom početnoga opismenjavanja valja poučavati strategijama pripreme za oblikovanje pisanoga teksta.
ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD
OŠ. HJ. A.2.5. Učenik upotrebljava i objašnjava riječi, sintagme i rečenice u skladu s komunikacijskom situacijom.
RAZRADA ODGOJNO-OBRAZOVNOG ISHODA
-
- usvaja nove riječi i razumije značenje naučenih riječi
- objašnjava značenje određene riječi s obzirom na komunikacijsku situaciju
- izabire odgovarajuće riječi i upotrebljava ih u oblikovanju sintagmi i rečenica
- traži objašnjenje nepoznatih riječi u dječjem rječniku i koristi se njima kao dijelom aktivnoga rječnika
- prepoznaje i razlikuje izjavnu, upitnu i uskličnu te jesnu i niječnu rečenicu u tekstu
- tvara i piše izjavne (potvrdne i niječne), upitne, usklične rečenice
- prepoznaje ogledne i česte imenice s konkretnim značenjem
- upotrebljava riječi, sintagme i rečenice u točnome značenju s obzirom na komunikacijsku situaciju te prepoznaje imenice na oglednim primjerima
ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD
OŠ. HJ. A.2.6. Učenik uspoređuje mjesni govor i hrvatski standardni jezik.
RAZRADA ODGOJNO-OBRAZOVNOG ISHODA
-
- uspoređuje riječi mjesnoga govora i hrvatskoga standardnog jezika
- sluša i govori tekstove na mjesnome govoru prikladne učeničkomu iskustvu, jezičnomu razvoju i interesima
- čita i piše kratke i jednostavne tekstove na mjesnome govoru u skladu sa svojim interesima, potrebama i iskustvom
ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD NA RAZINI USVOJENOSTI "DOBAR" NA KRAJU RAZREDA
uz pomoć učitelja prepoznaje razliku između govornih i pisanih tekstova na mjesnome govoru i hrvatskome standardnom jeziku u različitim jezičnim kontekstima.